Al' se ovdje dobro jede!

Kozaračka pita


U neka stara vremena pite su legitimisale domaćicu i određivale njen ugled i djevojačku sreću: Može se udati, pita joj je prava… Nije bila rijetkost da pojedina domaćica uspije da uđe u priču i da se govori o Ružinoj piti od trešanja, Fatkinom bureku… I da svi imaju osjećaj ukusa koji taj naziv nosi. Danas je to samo sjećanje.
Čak i za legendarni kozarački zvrk, gužvaru od kajmaka i sira, sve je više znatiželjnika koji će postaviti pitanje: A kakva je to pita?

Evo kratkog odgovora njima.
Sastojci: Tijesto – 1 kg brašna, 2 male kašike soli, vode po potrebi.
Nadjev: ½ kg mladog sira, 300 g mladog kajmaka, 2 jajeta, prstohvat soli, mlijeka po potrebi.
Preliv: 300 g kajmaka, 3 jajeta, 100 g pavlake.

Priprema: U dublju posudu sipati brašno i so. Dodavati vodu dok se ne dobije glatko tijesto. Tijesto dobro izraditi – natrati, oko 10 minuta. Razdijeliti ga na tri loptice – knole i ostaviti da odstoji pola sata.
Sto posuti brašnom i oklagijom razvući što tanje tijesto. Ostaviti koru da se osuši nekoliko minuta. Kažu da je prava kora za kozaračku pitu tako tanka da se kroz nju vidi Kozara.
Preko kore posuti ulje – oko 2 dl, zatim po kori ravnomjerno rasporediti nadjev. Koru prebaciti s lijeve i s desne strane prema sredini, a zatim koru motati u krug. Staviti prvu koru u sredinu u obliku puževe kućice, a zatim ostale dvije kore motati oko nje u krug dok se ne popuni tepsija. Pitu peći 25 minuta na temperaturi od 180 oC.

Izvaditi iz rerne i preliti prelivom. Vratiti u rernu i peći još tri do 4 minuta.

Poslužiti vruće uz kiselo mlijeko.

Kažu da je najslađa kad se jede iz zajedničke posude drvenim kašikama.

Preporučujem da se ćopa prstima, ali kad društvo nije previše gladno. U protivnom i svim ostalim slučajevima moguće je standardno posluženje.